Od iskona je vaga smatrana mističnom spravom.

Prema svojoj čudesnoj astrologiji, koja djelomice vrijedi i danas, Babilonci su podijelili godinu i označili zviježđa. U tom čarobnome životinjskom nizu jedino je vaga "mrtvi" instrument, ali pokazuje koliko je u antici bila važna.

Njezin se pronalazak tijekom povijesti pripisivao svim bogovima i osobama:

Babilonci su je pripisivali Marduku, Egipćani Totu, Židovi Kainu (kao prvome biblijskom trgovcu) i Mojsiju, Grci - koji je spominju na mnogo mjestau Ilijadi - smatrali su izumiteljem vage nekoga Kironova učenika, a osim Pitagore spominje se i kralj Phidon iz Argosa (sredinom 7. st. prije Krista).

Rimljani navode kralja Servija Tulija. Od bogova su, prema nekim shvaćanjima, Hermes i Merkur donijeli vagu na zemlju.

Rimljani su personificirali Pravdu kao boginju s vagom u ruci, a u kršćanskoj religiji je sveti Mihovil "mjerač duša".

Najstarijom se pronađenom vagom smatra "pravaga" što se čuva u berlinskome muzeju vaga (plamena Magas iz indijskog Asama). To je poluga u sredini koje je zavezan konop. Takva je poluga od crvenog vapnenca nađena i u grobnici iz amratskog razdoblja starog Egipta, oko 5000. g. prije Krista.

Tu je neolitičku vagu iz prahistorijske ruševine Nagada u Egiptu iskopao Petri. U egipatskim su grobnicama nađeni i utezi od vapnenca s oznakama jedinica.

Vrlo stara vaga iz Perua iskopana je u Puertu i Lauri, a vlasništvo je muzeja Amane u Limi.